Ko dobija priliku da bude autor? Čiji se glas čuje, a čiji ostaje na margini? Ko donosi odluke o tome šta ćemo gledati, slušati i čitati i šta je potrebno promijeniti da bi kreativne industrije bile otvorenije, raznovrsnije i ravnopravnije?

U okviru sesije Kritičkog mišljenja, razgovarat ćemo sa Anom Janković (Anjuta) i Katarinom Zarić, članicama kolektiva Femix, o položaju žena u muzici i širem kulturnom i kreativnom sektoru, ali i o načinima na koje se postojeće strukture mogu mijenjati kroz edukaciju, samoorganizovanje, mentorstvo i stvaranje novih prostora za umjetnički rad.

Femix već više od petnaest godina razvija programe koji osnažuju djevojčice i žene kroz muziku, edukaciju i kreativne industrije, sa posebnim fokusom na vidljivost, razvoj i međusobnu podršku. Kroz Rok kamp za djevojčice, koji organizuju od 2017. godine, više od 250 djevojčica imalo je priliku da uči sviranje, formira bendove, piše i izvodi vlastitu muziku. Program ne podučava samo muzičkim vještinama, već otvara prostor za samopouzdanje, javni nastup, kreativno izražavanje i razbijanje predstava o tome ko „pripada“ određenim ulogama na muzičkoj sceni.

Razgovarat ćemo i o vidljivosti ženskog autorstva kroz dugogodišnji projekat Femikseta, godišnju kompilaciju ženskih bendova, kantautorki i kompozitorki koja se objavljuje još od 2010. godine i koja je do danas predstavila više od 100 domaćih bendova i muzičarki. Šta znači stvarati prostor za glasove koji su manje zastupljeni? Da li je dovoljno samo povećati njihovu vidljivost ili je potrebno mijenjati i načine na koje funkcioniše sama kulturna scena?

Kroz iskustva Ane Janković, dugogodišnje muzičarke, izvođačice i mentorke, i Katarine Zarić, producentice, organizatorice i članice Femixa, razgovarat ćemo o različitim stranama kreativnog rada, od nastupanja i studijskog rada, preko produkcije i organizacije događaja, do mentorstva i rada sa mladim umjetnicama. Posebno ćemo se baviti pitanjima samopouzdanja, pristupa resursima, umrežavanja, mentorstva i donošenja odluka koja često određuju ko će dugoročno ostati prisutan na kulturnoj sceni.

Jedna od tema bit će i samoorganizovanje i decentralizacija kulture: kako umjetnici i kulturni radnici mogu stvarati vlastite platforme, festivale, kolektive i prostore onda kada postojeće institucije ne nude dovoljno mogućnosti? Iskustva Femixa, ali i projekata poput Rok kampa za djevojčice, pokazuju kako mali, dugoročni i međusobno povezani programi mogu proizvesti mnogo širi efekat, od novih bendova i umjetnica do stvaranja zajednice koja nastavlja djelovati i nakon završetka pojedinačnog projekta.

Razgovor će otvoriti i šire pitanje jednakosti u kreativnim industrijama: da li je dovoljno govoriti o jednakom pristupu ili je potrebno govoriti i o jednakom uticaju? Ko ima pristup pozornici, studiju, festivalima, finansiranju i mrežama? Ko se nalazi iza scene i ko donosi odluke? I kako možemo stvarati kulturni prostor u kojem različitost nije samo nešto što treba predstaviti publici, nego postaje dio samog načina na koji kultura nastaje?